7. PRANDAU FESTIVAL – održan koncert Gorana Končara i Brune Vlaheka

Goran Končar, violinist i Bruno Vlahek, pijanist i skladatelj u programu 7. PRANDAU FESTIVALA  u subotu 11. srpnja 2026. godine u dvorcu Mailath održali koncert za istinske ljubitelje komorne glazbe.

Na koncertu su izvedeni pravi glazbeni dragulji s programa profesionalnih komornih koncerata od kasnobarokne glazbe do moderne klasične glazbe.

Program je započeo izvedbom  kasnobarokne Pergolesijeve Sonate br. 1 u D-duru za violinu i klavir, da bi nakon nje uslijedila Suita Italienne, Igora Stravinskog koja već sadrži moderne tehničke elemente i od izvođača zahtijeva vrhunsku tehniku i ritmičku usklađenost.

Program se dalje nastavio sa modernom skladbom Brune Vlaheka – Put u središte zemlje, koja je inspirirana s jednim od najpoznatijih znanstveno-fantastičnih i pustolovnih romana u povijesti književnosti – istoimenim djelom Julesa Vernea iz 1864. godine.

Bruno Vlahek nam je kroz pet stavaka donio jedno mistično, dramatično i uzbudljivo glazbeno iskustvo (putovanje) kroz koje demonstrira posve neobičnu klavirsku tehniku kojom zvukove proizvodi ne samo pomoću klavirskih tipaka nego i direktnim trzanjem žica, prigušenim udarcima dlanova po tijelu klavira i rezonantnoj kutiji a sve to kombinirajući s mističnim harmonijama i vrlo zahtjevnim melodijskim strukturama.

Za kraj koncerta odabrana je Sonata za violinu i klavir, FP 119 francuskog skladatelja Francisa Poulenca, koja je jedno je od najemotivnijih, najdramatičnijih i politički najnabijenijih djela u violinističkoj literaturi 20. stoljeća, koja je prožeta teškim osjećajima tuge, depresije, bijesa i tragikomike. Posvećena je sjećanju na slavnog španjolskog pjesnika i dramatičara Federica Garcíju Lorcu (“à la mémoire de F.G. Lorca”), kojeg su 1936. godine na početku Španjolskog građanskog rata strijeljali fašisti. Ova sonata od izvođača zahtijeva izuzetnu interpretativnu sugestivnost, nagle tehničke i zahtjevne promijene harmonija, načina korištenja gudala i prstiju prilikom stvaranja zvučnih boja, oponašanja gitare uz veliki psihički napor i koncentraciju za usklađenost s klavirskom pratnjom.

Ukratko, nemoguće je riječima opisati ono što je vjerna publika Prandau Festivala imala prilike doživjeti na ovom glazbenom događaju. Ovakav izuzetno zahtjevan program bio je izazov i za glazbenike koji su dvoumili oko toga da li se predstaviti s nešto pitkijom literaturom ali su na kraju koncerta izrazili zadovoljstvo ukupnim dojmom koji je na njih ostavila koncertna dvorana i do kraja pažljiva i koncentrirana publika koja ih je nagrađivala izuzetno dugotrajnim aplauzima.

Iskreno se nadamo da će ovakvi koncerti biti prava pozivnica i za buduće koncerte PRANDAU FESTIVALA kao i određen broj fotografija kojima dočaravamo atmosferu s koncerta.