HILLEPRAND VON PRANDAU, Karlo (Prandau), skladatelj i pijanist (Osijek, 6. IX. 1792 — Beč, 11. IV. 1865). U Osijeku učio glasovir i glazbenu teoriju u M. Turányija i 1806. završio gimnaziju, a u Požunu nastavio učiti glazbu u H. Kleina i 1812. diplomirao pravo. S majkom 1816–30. upravljao valpovačkim vlastelinstvom; podijelio ga s bratom 1830, a 1848. ustupio mu upravljanje imanjem i dvorcem u Donjem Miholjcu. Njegovim su nastojanjem 1830-ih podignute škole u Podgajcima, Radikovcima, Šljivoševcima i Viljevu, a u crkvi sv. Mihovila Arkanđela u Donjem Miholjcu dao je o. 1852. sagraditi orgulje, koje se pripisuju bečkom krugu orguljara i ubrajaju među najvrjednije u Hrvatskoj. Nakon ženidbe 1823. živio je pretežito u Egeru, Pečuhu i Beču, gdje se po ženinoj smrti 1838. nastanio i posvetio glazbi i dobrotvornom radu. U obiteljskim je dvorcima u Valpovu i Donjem Miholjcu te u Pečuhu i Beču okupljao glazbenike i priređivao koncerte. U Beču je ugled stekao kao pijanist i vrstan improvizator. Novčano je podupirao mlade umjetnike, među ostalim osječkog orguljaša i učitelja Antuna Oberritera, a materijalno i savjetima gradnju instrumenata prethodnika harmonijâ, posebice izum fisharmonike A. Häckla. — Skladateljska mu je ostavština (17 izvornih skladba i obradbe) sačuvana u Glazbenoj zbirci obitelji Hilleprand von Prandau i Norman von Ehrenfels u Muzeju Slavonije. Notni rukopisi izvornih skladba, pisanih za instrumentalni trio, jesu: Ouverture hongroise, Polonaise (in g), Drey Märsche (in Es, C, Es), 3 Polonaises (in cis, A, D), 8 Hongroise passionées, Ouverture hongroise (in F), Trauer-Fantasie (in c), Fantasie über das Duett aus Freischütz, Divertissement (in f), Serenade (in As), 3 Polonaisen (in d, F, c). Na popisima pak muzikalija koje su za skladateljeva života objavili bečki nakladnici A. Pennauer i A. Diabelli sastavi istovrsnih skladba složeniji su ili veći od navedenih rukopisa posebice Polonaises za kvartet (1825), Polonaise brillant za violinu i kvartet (1826, 18342), Divertissement pour piano forte et cor de basset ou violoncelle op. 10 (1827, 18342), Ouverture hongroise pour grand orchestre op. 14 (S. a.). U katalozima su navedene i skladbe za četiri glasa uz pratnju orgulja ili orkestra Tantum ergo op. 20, (1821), Graduale in F Ave Maria op. 21 (1823), Offertorium op. 22 (1824) te Valses caractéristiques za violinu i kvartet (1826) kojih u obiteljskoj zbirci nema. Te tiskane skladbe dosad nisu pronađene, kao ni ostala skladateljeva bečka ostavština. Prema F. K. Kuhaču, njegov je Jellačić-Marsch za glasovir (Beč 1848?; BayerischeStaatsbibliothek, München), posvećen banu J. Jelačiću, bio mnogo izvođen. U rana mu djela treba svrstati dvije prigodne popijevke (autografi u zbirci) koje je skladao na vlastite njemačke stihove i rkp. fragment osam Njemačkih plesova. U zbirci je sačuvana i 371 obradba opernih i instrumentalnih djela 113 klasika i romantičara za instrumentalni trio u sastavu violina, viola, glasovir ili violina (viola), fisharmonika, glasovir. — Prema suvremenicima, bio je vrstan pijanist i orguljaš, glazbenik temeljite i svestrane naobrazbe. Budući da većina njegovih djela još nije pronađena, prave skladateljske dosege nije moguće ocijeniti. Trud pak koji je uložio u obradbe skladba W. A. Mozarta, L. van Beethovena, C. Gounoda, G. Meyerbeera, F. Mendelssohna, L. Spohra, F. Schuberta i dr. potvrđuje njegovu trajnu zaokupljenost glazbom.